Jesenji dan u dvorištu naše škole

Volim jesen. Tople a opet ne vruće dane i prohladna ali ne i hladna predvečerja. Volim što ne moramo birati kada da izađemo, što je svako doba dana savršeno za šetnju, za prirodu. Što nam lišće šušti pod nogama i što dišemo punim plućima. Volimo vikendom doći ovdje. U dvorište, nekada moje, a sada Njene […]

Read more

Polazak u školu

Prekjuče je ugledala svijet a ja sam se još juče brinula kako će se snaći u vrtiću. Nisam se pošteno ni navikla na ovo danas a Ona već sutra kreće u školu. Ovaj put se neću brinuti kako će se uklopiti u društvo i neću dozvoliti da me muče pitanja da li će se osjećati […]

Read more

Blog o organizovanju, iz mog ugla

Jednu od navika koju sam usvojila u djetinjstvu, tačnije u školskim danima, primjenjujem i danas. Zapisivanje obaveza, planiranje, organizovanje. Još u školi, imala sam plan školskih obaveza i zadataka, i sa zadovoljstvom bih precrtavala svaku završenu. Danas su to kućne i lične obaveze, naizgled tako bezazlene a zapravo, vrlo kompleksne. Bez plana se osjećam da […]

Read more

Kampovanje u sred srijede

Kao zaljubljenici u prirodu, šator za kampovanje smo kupili prije nekoliko godina. Razne okolnosti su učinile da ga nikad nismo iskoristili. Poslovne obaveze, nemarnost (zaboravnost), vremenske prilike i drugi izgovori… Trudimo se da bar jedan dan u sedmici provedemo u zajedničkim aktivnostimo i obično to bude vikendom ali eto, omakla nam se ta srijeda, kad […]

Read more

Blog kao dnevnik

Dnevnik pišem ( odnosno, pisala sam) od djetinjstva. Danas, kad otvorim stranice bilo kojeg rokovnika kojeg sam koristila za pisanje, sjetim se događaja i ljudi na koje bih inače zaboravila. Zato mi je teško palo kad su mi obaveze na poslu a kasnije i porodične obaveze, oduzele toliko vremena da je dnevnik dobio potpuno drugačiji […]

Read more

Kad mi se ne da, ja i ne moram

Dugo nisam pisala. Nije da nisam imala šta da kažem, nije da nisam imala vremena. Jednostavno mi se nije dalo. I pustila sam. Kao i masu drugih stvari. Shvatila sam i, što je još važnije, prihvatila da ništa ne moram ako mi se ne da. Isti princip primjenila sam i na kuću. U februaru sam […]

Read more

Mama se vraća na posao

Naša godinica je brzo i prebrzo prošla. Ne znam da li sam se pošteno i okrenula a On je već počeo da ustaje i da pada, svakim pokušajem sigurniji u svoje korake. I pored nerviranja zbog nedostatka vremena za sebe i jedvačekajućeg povratka na posao, tuga me obavija kad samo pomislim da nam vrijeme otima […]

Read more

Nova godina

Evo je tu. I šta sad? Dočekala sam je sa novim rokovnikom za bolju organizaciju a bez ijednog plana za nju jer ona je već nešto isplanirala za mene, u to sam sigurna. Već mi je pripremila dječije boljke na koje nisam računala i ohladila kafu koju je dobri muž skuhao prije dva sata. Ali, […]

Read more

Spavaj kad beba spava!

– Spavaj kad beba spava! – Kako kad moram….? – Lako! Jednostavno spavaj! Najbolji savjet koji sam ikad dobila. Znam, i vama, kao i meni tada, zvuči neostvarivo. Kako da spavam, ko će napraviti ručak, uključiti mašinu, usisati… uraditi masu stvari koje moraju biti završene? Naspram svih čari roditeljstva, nedostatak sna sam najteže podnijela. Nenaspavana […]

Read more

Neplanirano savršen dan

Bila je ovo jedna od onih lijepih i lijenih nedjelja koje dugo planiram a nikad ih ne ostvarim. Zapravo, ostvarim ih kad prestanem planirati. Prvo je noć prošla neočekivano, uz samo jedno buđenje, za razliku od ostalih koje provodim više budna nego spavajući. Vjerovatno sam zato i ustala raspoložena i nije mi bilo potrebno da […]

Read more